U prostoru dvorane ansambla LADO (Trg Maršala Tita, 6A)  30. lipnja u 16.00h održat će se Dance Communication Lab u okviru projekta Beyond Fronta, osmišljen u svrhu poticanja suradnje profesionalnih plesača i umjetnika drugih disciplina (arhitekti, dizajneri, likovni umjetnici, glazbenici…), a čiji su rezultat interkulturalne večeri suvremenog plesa i improvizacije.

Sudjeluju plesači iz Austrije, Slovenije, Mađarske i Hrvatske: Claire Granier, Kristof Varnagy, Emesse janter, Rosana hribar, Gregor Luštek, Darija Doždor, Aleksandra Janeva, Iva Hladnik, Sara Barbieri, Ivana Levanić i Ognjen Vučinić.

Voditelj Dance Comunication Lab-a je Matjaž Farič, slovenski koreograf, a glazbenik koji će sudjelovati u improvizaciji zajedno s plesačima Bojan Gagić, multimedijalni umjetnik.

Prezentacija je javna, a uz hrvatsku publiku popratit će je i publika iz Austrije, Slovenije i Mađarske.

Nakon prezentacije publika će imati priliku družiti se s plesačima i sudionicima projekta Beyond Fronta.

Staging Reality

autori: Hans Op De Beeck & Michael Lazic

plešu: Elles Grzybek, Hiroshi Wakamatsu, Catherine Jamssens, Stefanie Van Impe

koreograf: Michael Lazic

vizuali: Hans Op De Beeck

soundscape: Hans Op De Beeck & Michael Lazic

oblikovanje svjetla: Bart van Dessel

produkcija: Cie Listopadance theatre

koprodukcija s: CCBerchem, Oude Badhuis, les Brigittines, Tanzhaus Dusseldorf & Troubleyn/Jan Fabre

o predstavi

Iz rezidencije u Troubleynu Jana Fabrea stiže predstava belgijskog koreografa hrvatskog porijekla, Michaela Lazica, o kojoj sam kaže:

U ovom suvremenom, tehnologijom vođenom okruženju, više nije posve očito što je stvarno činjenica, a što je fikcija; što je realnost, a što performans.

Fenomeni poput Second Lifea na internetu ili jednostranih i manipulirativnih medijskih izvješća, čine granicu između stvarnog i virtualnog, između istine i laži, vrlo nejasnom.

Kao ljudi, ovisni smo o pričama i iluzijama koje nam mogu pomoći da se nosimo s vlastitom nevažnošću i smrtnošću. Plastičnim operacijama možemo sakriti stvarnu tjelesnu starost, a virtualn operacije skrivaju stvarnu dob tijela, dok virtualnim postojanjem skrivamo i tijelo samo.

Zapad kao da sve više cijeni insceniranu realnost od samog života. No, što je onda uopće realnost?

Michael Lazic

o koreografu

Michael Lazic je belgijski koreograf Hrvatskog porijekla, rođen u Antwerpenu čiji je koreografski rukopis mješavina utjecaja računalnog programiranja s energičnošću borlačkih vještina i organskim pokretima klasičnih tehnika.

U djetinjstvu se bavio borilačkim vještinama i gimnastikom, a nakon što je diplomirao elektroniku odlučio je uzimati privatne sate plesa u Belgiji. Ubrzo je počeo koreografirati, a debitirao je predstavom Perpetuum mobile, koju je u Poljskoj izveo Ladek Zdroj.

Uz podršku Amaina Platela nastaje potom A Body in Translation. Potom za plesni film Cocoon, u režiji Jeroena Bogaerta osvaja nagrade na festivalima u Hollywoodu, državi Utah i Sydneyu

Njegova najnovija predstava, Staging Reality nastala je u suradnji s proslavljenim visualnim umjetnikom Hansom Op De Beeckom.

Zabawne Zabawki Do Zabawy

autorica: Petra Valentić

izvođači: Petra Valentić, Aleksandra Borys, Erik Spruijt

glazba: Ed de Vos

o predstavi

Predstava Zabawne Zabawki do Zabawy nastala je u suradnji troje mladih plesnih umjetnika tijekom njihova studija na Rotterdam Dance Academy .

…o stvarnom životu u virtualnom svijetu i virtualnom životu u stvarnom svijetu.

…umjetnost i online svijet…

…umjetnost u online svijetu…

…istraživanje nove i drugačije okoline, istraživanje mogućnosti i razina koje ne postoje u fizičkom svijetu, odmak od sebe u stvarnom životu…

…stvaranje virtualne stvarnosti, stvaranje realnog života u virtualnim prostorima…

…protjecanje između svjetova…

o autorici

Petra Valentić rođena 1988. u Zagrebu. Završila je Školu suvremenog plesa Ane Maletić, a potom se od 2004. do 2005. stručno se usavršavala u Studiju za suvremeni ples. 2005. upisuje Rotterdam Dance Academy, Nizozemska na kojoj ima obranu diplome u lipnju 2009.

Kao profesionalna plesačica surađivala je sa Katarinom Đurđević, Zagom Živković, Kristinom de Chantal, Nanine Linninig, Ivanom Schauvliegeom, Lucie Burton, Edanom Gorlickom, trupom Karnemelk… Trenutno je angažirana u trupi Meekers Uitgesproken Dans, Rotterdam, Nizozemska

Look Mummy, I’m Dancing (A Transsexual Story)

napisala & izvodi: Vanessa Van Durme

redatelj: Frank Van Laecke

mentor: Griet Debacker

oblikovanje svjetla: Jaak Van de Velde

prijevod: Gregory Ball

produkcija: Swan Lake

kopordukcija sa: La Rose des Vents, Villeneuve d’Ascq, Le Rive Gauche, Saint-Etienne-du-Rouvray, Théâtre de la Ville, Parijs

uz potporu: City of Gent.

zahvala Theater Victoria Gent.

o predstavi

Godinama sam bio Vanessin tajni obožavatelj zahvaljujući popularnim dramama koje je pisala, režirala i u kojima je sama glumila, pa sam 1999. predložio Arne Sierensu da joj ponudi ulogu u Allemaal Indiaan. Potajno sam se nadao da će nam htjeti ‘posuditi’ svoju životnu priču, ‘prvog transseksualca u Ghentu’ za našu trilogiju ghentovski obiteljskih drama. Međutim, kad je nakon samo nekoliko pokusa postalo jasno da ona, bolje od ikoga drugoga, može odigrati ulogu – ili bih možda trebao reći, biti uloga! – jedinstvene majke četvero djece isto toliko očeva, cijelo pitanje transseksualnosti postalo je bespredmetno.

Tko god može odigrati ono što je ona odigrala u Allemaal Indiaan zaslužuje Oscara.

Bilo kako bilo, nadao sam se da će njezina životna priča jednom negdje biti predstavljena. A tko bi to mogao učiniti bolje od nje same?

Kad sam u studenom 2005. vidio pokus za Look mummy, I’m dancing u malenoj pokusnoj dvorani kulturnog centra u – ni manje ni više nego – Berlareu –  osjećao sam se kao da sam dobio osobni dar.

Svi koji misle da poznaju otkrit će da je zapravo ne poznaju dobro. Svi koji je vide po prvi put upoznat će ženu koja je istovremeno i krhka i strastvena – i iako visoka više od 1.90 m tall – koja je jednom bila dječak. Danas u supermarketu možete kupiti umjetni penis, odstraniti vaginu više niej problem , no u 1970-ima za to je trebalo daleko više hrabrosti, krvi i suza. U tom smislu ovaje priča dirljiva lekcija iz poniznosti. Onaj tko se usudi sebe opisati normalnim neka baci prvi kamen.

Alain Platel

o autorici

Vanessa Van Durme studirala je dramu i kazalište na Konzervatoriju u Ghentu. Kao mlad glumac debitirala je na sceni Nederlands Toneel Gent, kazalištu danas poznatom kao NTGent. Potom je donijela tešku, ali neizbježanu odluku o promjeni spola, te posljedično napustila trupu i odustala od kazališne karijere.

Dvadeset godina kasnije odlučuje ipak nastaviti tim putem i posvećeje se pisanju komedija. Napisala je desetke televizijskih scenarija za brojne naručitelje, uključujući i kompletan sitcom Liefde en Geluk za nacionalni VRT program, a bila je odgovorna i za rad s glumcima. Pet je godina bila vrlo popularna radijska voditeljica i najdulje angažirana komičarka na belgijskom radiju. Za kazalište je napisala dvadesetak dramskih tekstova.

Prijelomni trenutak njezine kazališne karijere bila je uloga majke Tosce koju joj je u svojoj predstavi Allemaal Indiaan dodijelio belgijski koreograf i kazališni autor Alain Platel. Nakon dvije godine na turneji s predstavom, zaigrala je u Victoria theatre company, i to u White Star, predstavi nastaloj po njezinoj ideji.

Napisala je knjigu Look mummy, I’m dancing, i iz nje destilirala istoimeni monolog koji izvodi na četiri jezika diljem Europe i Amerike.

U njemu, otvoreno progovara o vlastitoj promjeni spola, u nadi da će pokazati kako su ljudi koji su ‘malo različiti’ ipak – ljudi.

Vizita

autorica & koreografkinja projekta: Irma Omerzo

izvođači & koautori pokreta: Silvia Marchig, Sonja Pregrad i Darko Japelj

plesačica na filmu & asistentica koreografkinje: Zrinka Šimičić

scenografija: Lara Badurina

glazba: Samuel Sacher

tekst: Dubravko Mihanović

svjetlo: Zdravko Stolnik

video: Jasenko Rasol

suradnik za izradu scenografije: Stefano Katunar

produkcija: MARMOT & Kultura promijene – Studenski centar u Zagrebu

o predstavi

Potrebno je 9 boca krvi, 2 kvadratna metra kože, 5 milijuna dlaka, 1 kanta masnoće, 640 mišića vezanih uz 206 kosti, 100 000 kilometara krvnih žila, 1 srce, 2 plućna krila, 2 bubrega spojena okomito s mokraćnim mjehurom, 1 želudac, 9 metara crijeva, jetra, 32 zuba, 1 mozak i skupina osjetnih organa. Spoj vode, ugljika i šačice jednostavnih kemijskih elemenata, koje je moguće pronaći bilo gdje? Ili nevjerojatno složen sustav sastavljen od 5 milijardi milijardi milijardi atoma? Oboje, i još beskonačno mnogo toga. Putovanje na koje krećemo svi, no koje je, uvijek i iznova, drugačije i neponovljivo: ljudsko tijelo.

Vizita je nadahnuta radom Roberta Winstona.

Vizita je plesna predstava o ljudskom tijelu na koju je publika pozvana da djelomično i kroz vlastite iskustvene spoznaje doživi tijelo kao fenomen unutar kojeg svi živimo a malo o njemu stvarno znamo. Projekt se odvija u deformiranom prostoru kina SC kojeg je u obliku scenske instalacije oblikovala scenografkinja.
autorski tim

o trupi

MARMOT – Mala Autorska Radionica Međuodnosa Objektiva i Tijela je umjetnička organizacija osnovana 2000. g. u Zagrebu. Pod umjetničkim vodstvom Irme Omerzo, MARMOT se bavi produkcijom plesnih predstava, filmova, akcija i performansa, istraživanja plesa te plesnim pedagoškim programima na hrvatskoj i međunarodnoj plesnoj sceni.

Skica za pokret

koreografkinja/plesačica: Ljiljana Zagorac

suradnik za režiju i dramaturgiju: Mladen Vukić

film: Jadran Boban

kroki & scenografija: Nikola Šimunić

kostim: Barbara Jugovac

oblikovanje svjetla: Zdenko Trandler

dizajn: Barbara Blassin

produkcija: llinkt! plesni projekt/Centar za kulturu Trešnjevka

o predstavi

Llinkt! ovim se projektom želi baviti interaktivnošću plesnog i likovnog. Skica/kroki jest okvir za istraživanje gdje se rabe izvedbeni elementi jednoga i drugog koji su bliski i /ili/ podudarni. Želja nam je da skica u likovnom (vizualnom) ne bude samo nešto očekivano poput crteža, a u plesu da se osobenosti skice prenesu u pokret (odabir plesnog jezika, namjerna simplificiranost, monokromija).

autorski tim

Under Construction

koncept: Jasna Layes-Vinovrški, Clément Layes

dramaturška pomoć: Florian Feigel

koreografija: Jasna Layes-Vinovrški

performer: Clement Layes

plesač: Pravdan Devlahović

oblikovanje svjetla: Benjamin Schälike

produkcija: Public in Private

o predstavi

Naslov Under Construction (u izradi) upozorava na radni procss kojim se Public in Private bavi, kao važan pristup ovom projektu, a koji je u svojoj transparentnosti otvoren i publici. Izvedbeni prostor kao i sama predstava, podijeljni su  na dva dijela. Rezultati radnog procesa i koreografskih proba biti će prezentirani u izložbenom prostoru, gdje publika već dan prije predstave može posjetiti izložbu-instalaciju. Slijedeći dio – izvedba uživo, održati će se  na sceni ZKM-a, gdje će se plesać i koreografkinja susresti po prvi puta, te pred publikom otkriti vlastite procese stvaranja i učenja koreografije. Interpretacija  i ono što čini razliku između pojedine izvedbe određene predstave- pitanja su koja se pri svakoj izvedbi ovog projekta iznova postavlja, jer svaku izvedbu pleše novi plesač/ica. Time je svaka predstava jedinstveno iskustvo za izvođače i za publiku. Da li prisutnost publike postaje važan nastavljajući faktor eksperimenta kojeg su Public in Private postavili?- odgovor je još uvijek Under Construction (u izradi)

“Being and doing, or playing and acting” (biti i raditi, ili igrati i izvoditi) U propitivanju koreografije i plesne izvedbe, odlučili smo u projekt pozvati “performance” izvođača, tako da se pored koreografije na sceni  paralelno odvija i jedan performance.  Time smo postavili na scenu dva slična, a opet kad je riječ o interpretaciji, dva vrlo različita medija. Inzisitirali smo pri tome da svi umjetnici ostanu u vlastitim medijima, ali s važnom tematskom poveznicom- “under construction”.

o autorima

Jasna Layes-Vinovrški rođena je 1974. u Zagrebu gdje je živjela i radila do 1993., surađujući s LMO Dance Company i Montažstrojem, te Groupe Dunes u Marseilleu. Školovala se na Dance Theatre School u Zurichu i Folkwang Hochschule u Essenu. Potom se pridružila plesnom ansamblu Theatre Basel,  pod umjetničkim vodstvom Joachima Schloemera. Od 2001. surađuje sa Schloemerom na brojnim plesnim, opernim i kazališnim produkcijama.

2006 seli se u Pariz gdje surađuje s Carlotte Sagna i Odile Duboc.  Nakon sudjelovanja u stipendističkom programu Dance Weba (Impulstanz festival u Beču), upoznaje umjetnike poput Roberta Steina, Xaviera le Roya i Jonathana Burrowsa koji inspiriraju njezin daljnji koreografski rad i u čijim radionicama i seminarima, odnonda, redovito sudjeluje. Njezine koreografije prezentirane su na brojnim europskim plesnim festivalima (Tanztage Berlin, Holand dance festival, Rencontres chorégraphiques -Bagnole Pariz, Danza Valencia, Tanez Praha itd.) Njezin solo  Which Club?, a s kojim je nastupila i na 24. TSP, osvojio je 1. i 2. nagradu na 9. International solo dance-theatre Festivalu u Stuttgartu, te 3. nagradu na 11. Masdanza Contemporary dance festivalu na Kanarskom otočju.

Nakon što je s koreografom i slikarom Clementom Layesom realizirala predstavu Temporary ex/Catch 22, njih su dvoje osnovali i zajedničku trupu Public in Private.

Clément Layes tijekom srednjoškolskog je obrazovanja tri godine pohađao profesionalnu cirkusku školu u Lyonu. Nakon završetka srednje škole studirao je umjetnost i filozofiju na Sveučilištu u Lyonu, no ubrzo se prebacio na studij plesa na CNR (Conservatoire National de Region), te potom na CNSMD (Conservatoire National Superior de Musique et de Danse de Lyon). Studij je završio nastupajući za Jeune Ballet CNSMD, u koreografijama Yvala Picka, Dominique Bagouet, Sophie Lessard etc. Nakon studija godinu je dana surađivao s Borisom Charmatzom na istraživačkom projektu “Bocal”, a na temu pedagogije. Tijekom projekta surađivao je između ostalih i s: Hubertom Godardom, Jean Lucom Moulèneom, Verom Mantero, Claudeom Espinassierom, Stevom Paxtonom i Jozefom Nadjem. 2004. radio je u koreografskom centru Belforte s Odile Duboc, na njezinom posljednjem projektu Rien ne laisse  présager de l’état de l’eau, s kojim je još uvijek na turneji. Od 2003. radi i kao koreograf, u kolektivu ALS  i kolektivu Tropa di troppo u Lyonu. Koreografirao je dva kratka uratka za plesni odsjek INSA u Lyonu, i 2007. kreirao 20-minutno djelo Allégé koje je predstavio u koreografskom centru Maguy Marin (Rilleux la Pape), te lionskom Le Croiseur. Asistirao je Jasni Vinovrški na njezinim recentnim kreacijama Which club i Temporary ex/ Catch 22 koje su gostovale u Njemačkoj, Španjolskoj, Češkoj, Italiji i Francuskoj. Sudjelovao je u radionicama Xaviera le Roya, Jonathana Burrowa, Alexa Arteage, Inga Reuleckea i Michaela Johna Kroisa, a usporedno je, 2009. diplomirao i Feldenkreis metodu. Posljednje dvije godine opet strastveno slika,a trenutno živi i radi u Berlinu.
o trupi

Public in Private je suvremena plesna trupa koja istražuje, promišlja i propituje socijalne, političke i kulturne strukture, položaj pojedinca u njima.

www.publicinprivate.com

Prazna soba na suncu

produkcija: INK Pula

ideja i koreografija: Aleksandra Mišić

izvođači: Branko Banković, Elda Kosanović-Radovik i Aleksandra Mišić

originalno skladana glazba: Tamara Obrovac

izbor glazbe: Aleksandra Mišić

scenograf: Davor Kliman

kostimograf: Marina Štembergar

dizajner rasvjete: Dario Družeta

o predstavi
Predstava je inspirirana likovnim djelima američkog slikara Edvvarda Hoppera. Slikao je pejzaže, prostore, grupe ljudi i pojedince u momentima  samoće, intimnog razmišljanja i filozofskih putovanja u vlastitu bit s obzirom na vrijeme, prostor i situaciju. Predstava pokušava ući i zaigrati atmo­sferu koju slika odaje promatraču. Ne pokušava odgovoriti na pitanje razloga postojanja, već poetski prenijeti momente u samom postojanju. Momente samoće, praznine i punine u širem kontekstu i kao konstantu u samoj biti svega. Troje izvođača na sceni istovremeno su zajedno i sami, sami i zajedno. Minimalističkim fizičkim prisustvom na sceni reflektiraju i unutarnje stanje. Putuju, preispituju i  doživljavaju.

Aleksandra Mišić

o koreografkinji

Aleksandra Mišić rođena je 1978. godine u Puli. Dugi niz godina profesionalno se bavi plesom i kazalištem. Svoje prve plesne korake započela je u Puli u Plesnom studiju Zaro, a nastavila diljem Hrvatske i inozemstva (Laban, Impulstanz, MKFM.) u mnogobrojnim plesnim školama, učeći od vrsnih pedagoga.
Kao plesačica sudjelovala je u mnogim predstavama, te kao suradnik u raznim dramskim predstavama, mjuziklima itd. Surađivala s plesnim centrom Tala, Istarskim narodnim kazalištem, a kao koreograf realizirala je slijedeće projekte: Crno i(li) bijelo, Agonisis, Exit, Sva(t)kodnevno, Vještice, Prazna soba na suncu… Osnivačica je plesne kompanije MASA te ujedno i njezina umjetnička voditeljica. Dobitnica nagrade za najprespektivnijeg mladog koreografa Hrvatske 2004.

The Store

autorski tim: Marjana Krajač, Iva Korenčić, Nina Kurtela

koncept: Marjana Krajač

dizajn: Gordan Karabogdan

dizajn prostora: Nina Kurtela

izvode: Andreja Široki, Nino Bokan, Iva Korenčić, Nina Kurtela, Marjana Krajač

dramaturgija: The Dramaturgy Brunch

svjetlo: Mario Vnučec

produkcija: Sodaberg

hvala: Ivet Ćurlin i WHW-u, Hrvatskom institutu za pokret i ples, Ani Golubić / Baggiz, g. Peri Kurteli te svim suradnicima i kolaborantima Sodaberga.

proizvodnja: Bagizz – Čakovec, Stup – Kutina, Vult – Zagreb, Lojber – Zagreb, Studio za dizajn – Sveta Nedjelja

realizirano uz podršku Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i u suradnji s Galerijom Nova

o predstavi

The Store je mjesto nakupina, nataloženja i leftovera. Postavljajući pitanje što je centralno, a što periferno – kako u samom nastanku, tako i u krajnjem rezultatu umjetničkog rada, autorski tim Krajač, Korenčić, Kurtela postavlja izvedbu koja izvlači izvedbene fragmente iz njihovog prvobitnog konteksta i postavlja ih u kontekst objekta odnosno predmeta ili artikla. Umjesto brižljivog očuvanja umjetničkog kao pojavnog prebacujemo sve nakupljene arhivske elemente u okružje objektne žudnje otvarajući se diskursu što je od vrijednosti, što je dokumentacija, te da li izvedbeni trag transportiran u neki drugi medij zadobiva svoju novu prvobitnu urgentnost. The Store je nakon premijere otvoren još dva dana za cjelodnevni shopping,  program dramaturških aktivnosti, razgovore i druženja.

autorski tim projekta

o autoricama

Marjana Krajač je koreografkinja, autorica i plesačica. Plesnu edukaciju započela je na Školi suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu te diplomirala na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Berlinu. Studirala također teologiju i religijske znanosti na Humboldt Universität u Berlin. Dobitnica stipendije za DanceWEB Europe i Mobile Academy Berlin. U projektima  Choreographers’ Venture te Everyday Heroes/Extern Sources surađivala s Mårtenom Spångbergom te Meg Stuart. Autorica je brojnih koreografskih, istraživačkih i ostalih radova, živi i radi u Zagrebu.

Iva Korenčić je plesnu edukaciju stekla na Školi za suvremeni ples Ane Maletić u Zagrebu te na studiju Salzburške eksperimentalne plesne akademije SEAD. Živi i radi u Zagrebu od 2007. Njen umjetnički interes obuhvaća brojna raznorodna područja te je aktivna kao plesačica, dizajnerica, fotografkinja i autorica.

Nina Kurtela je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je stipendije za DanceWEB Europe te CEPUS Brno. Dobitnica je Rektorove nagrade za akademsku godinu 2005/2006. Autorica je brojnih radova u području suvremene umjetnosti i plesa. Trenutačno se nalazi na studiju plesa u Berlinu na Kooperativnom visokoškolskom centru za ples – Pilotprojekt Tanzplan Berlin.

o trupi

Sodaberg je plesna kompanija, koreografski laboratorij i umjetnička organizacija koja svoje područje djelovanja nalazi u specifičnom opredjeljenju za istraživanje novih koreografskih trenja. Izdižući plesnu materiju iz njezinih standardnih percepcijskih okvira, postavljajući je u svježiji kontekst te se otiskujući od predvidivog modela koreografskog djelovanja, Sodaberg koncentrira svoj rad oko konstantne reevaluacije vlastite umjetničke pozicije te reevaluacije i samog umjetničkog pozicioniranja. U stalnom preoblikovanju vlastite definicije Sodaberg želi otvoriti prostor korištenju svake raspoložive tehnike i tehnologije koja doprinosi stvaranju i prokreaciji plesne suvremenosti. Sodaberg surađuje i razmjenjuje s brojnim umjetnicima, autorima, dramaturzima, teoretičarima i brojnim involviranima hrvatske te europske plesne scene.

www.sodaberg.hr

režija & koreografija: Natalija Manojlović

skladatelj: Gordan Tudor

likovi: Dean Krivačić (student-apsolvent nadgrobnog klesarstva), Ivana Pavlović (Noemi), Judita Franković (Garamuche), Nino Bokan (Major)

glazbeni ansambl: Ana Benić (flauta), Goran Jurković (saksofon), Ivan Batoš (glasovir), Oleg Gourskii (kontrabas), Tanja Tortić (violina)

scenograf: Vojin Hraste

oblikovanje zvuka: Vlado Horvatić

oblikovanje svjetla: Miljenko Bengez, Damir Kruhak

savjetnica za rasvjetu: Renata Carola Gatica

maska: Iva Dežmar

fotografije: Damir Žižić

tehnički realizator: Krunoslav Dolenec

produkcija: Teatar &TD // Kultura promjene SC-a, Studentski centar u Zagrebu, Sveučilište u Zagrebu

producentica: Davorka Begović

koproducent: Muzički Biennale Zagreb

o predstavi

Vodoinstalater je komorni balet prema motivima Borisa Viana, crnohumornog francuskog pisca, pjesnika, skladatelja, pjevača, šansonijera, jazz kritičara, inžinjera, prevoditelja, pronalazača; uopće – malo je područja u umjetnosti ili znanosti koja Viana nisu zanimala i kojima se nije bavio. Inspirirani Vianovom zbirkom novela Mravci složili smo novu priču; libreto prema kojem će nastati partitura, a prema njoj Vodoinstalater.

Kao i svaki balet i Vodoinstalater je kolodovor na kojem se sijeku putevi glazbenog materijala, u izvedbi 5 instrumenata, 5 glazbenika i jednog laptopa, s libretom kojeg pokretom tumače 2 izvođačice, 2 izvođača i jedan most. Vodoinstalaterovi likovi kreću se sivim područjem od igre do plesa, kojeg se najbolje može opisati terminom pokret.

Vodoinstalater je potresna priča o mjestima i vremenima koje rat nikada nije zahvatio, pa su ona morala zahvatiti njega. To je priča o susjedskim odnosima i povijesti maltretiranja; o vojnicima na konjaku, kurvama u bunilu, o studentima u vodi do koljena i djevojčicama u minskom polju.

Ovaj balet je priča o običnim ljudima koje vianovska percepcija pretvara u čudovišta ili barem čudake. Major, Garamuche i Noemi vjerojatno su mediokriteti koji tek u percepciji vianovskog lika – studenta – apsolventa nadgrobnog klesarstva postaju izopačene karikature.

Vodoinstalater je crni balet. Ne bi mogao biti bijeli jer su i partitura i libreto crni, a humor ovisi o bojama zastave pod kojom se igra.

autorski tim predstave

o koreografkinji

Natalija Manojlović (1978.) svoje je plesno obrazovanje započela u glazbenoj školi. Podijeljeni interes za glazbu i ples s vremenom je prevagnuo u korist plesa, a nakon škola za ritmiku i ples svoje iskustvo stjecala je kroz radionice i suradnje s poznatim domaćim i inozemnim koreografkinjama i plesačima. Autorski potpisuje Virus 098, Oprosti, sam’ malo!, Duet za grijalicu i radijator i Korozija d.o.o. Kazališno usavršavanje nastavila je kao suradnica za scenski pokret u predstavama Anočića, Waltla, Brezovca, Taufera, Tomić – Kovačić, Udovički i drugih; te i dalje surađuje s brojnim kazalištima – &TD, ZKM, Slovensko mladinsko gledališče, Mini-Teater u Ljubljani, Ulysses, te dječjim i lutkarskim kazalištima u Osijeku, Zadru, Splitu i Mostaru. Apsolventica je psihologije na Filozofskom Fakultetu i educira se u području plesnog i dramskog pristupa u psihoterapijskim grupama.

Aktivno je sudjelovala u projektima Eks scene u samim počecima njenog djelovanja, kao i projektima Kulture promjene SC-a od 2004. Kad govori o svom radu Manojlović ističe da je više „orjentirana na dramaturgiju pokreta nego jezik plesa“.