‘Unkaputtbar‘ je plesna predstava s četiri muškarca koji se drže nepoštenih načina putujući zajedno pogešnim putem. Ravnodušni, uvijek se dočekaju na noge – više ili manje – i nikad ne odustaju. Zadržavaju čvrsto i prijateljsko drugarstvo koje se tu i tamo raspadne u neprijateljske razmirice. Grade piramide kao strukture ideja i nagovaraju prijatelje da dopuste biti iskorišteni kao gradeći blokovi. Vole graditi previsoko i postaju majstori u padanju natrag dolje. Za vrijeme padova, uvijek se nadaju da će naučiti letjeti. Istovremeno, osjećaju olakšanje što zakon gravitacije i dalje radi. U njihovim očima, svijet je toliko pun obmana da moraju upotijebiti svu svoju domišljatost kako bi preživjeli. Nikad nisu sasvim sigurni jesu li njihove percepcije izobličene prevarama. Zato se sklanjaju u skupljanje i izmišljanje kompleksnih pravila, skrivajući stvarnost unutar džungli slične mreže koja ih utiskuje u bizarni okvir. Apsurdne načine na koje se rješavaju problemi, proglašavaju racionalnim. Tapšu se po ramenima, kako bi dokazali da rame još uvijek postoji. Na taj način slijede svoj put i odlučuju da će svijet koji gledaju vidjeti lijepim, jer ako bi bio ružan, njihovi životi bili bi ustajali. U svojim najsretnijim snovima oni su planinari ili polarni istraživači; beskorisni heroji koji istražuju najtamnije špilje, najdublje oceane i snježne pustinje. No, postali oni to ili ne, svijet bi i dalje bio nepromijenjen. Unatoč njihovim ekstremnim naporima i zbog toga smrznutim prstima, posljednje poruke koje bi ostavili svijetu i potomstvu, ne bi izazvale pretjerani interes. Na vrhuncima planina možda bi tražili nove kontinente. Umjesto toga, ne uspijevajući u radikalno uzaludnoj potrazi, pronašli bi svoje osobno nepromjenjivo unutrašnje ja.
Uživali bi u životu i smjestili se zadovoljno u svoju novo isprobanu domaću stvarnost.

Umjetnički voditelji trupe, Béatrice Jaccard i Peter Schelling surađuju od 1987. godine, a 1992. pridružio im se i Massimo Bertinelli. 1998. osnovali su ‘Compagnie Drift’ sa sjedištem u Zurichu, a koja je uskoro postala najvažnijom i najuspješnijom švicarskom trupom i kratkom roku imala više od 600 izvedbi u 27 zemalja diljem svijeta, a ‘Unkaputtbar’ kojim se predstavljaju u Zagrebu ove je godine nagrađen kao najbolja suvremena plesna produkcija u Švicarskoj.

***

autor ideje i scenograf: Peter Schelling

redateljica i dramaturginja: Béatrice Jaccard

koreografi i izvođači: Massimo Bertinelli, Thomas Maucher, Philippe Olza, Ivan Wolfe

glazba: Massimo Bertinelli i François Gendre

oblikovatelj svjetla: François Gendre

kostimografkinja: Daphné Ineichen

trajanje: cca 60 min

‘Bloom‘ je svojevrsna koreografska kvazisvečanost koja za temu uzima bilo-kakav pokret i opresivnu potrebu da se njime realizira bilo kakvo značenje… Ne-odredivost, potencijalitet i multipersonalnost postaju manira, mogućnost da se pokretom transformira uvijek već odbjeglo značenje, a izbjegnu ograničavajući uzusi reprezentacije. Koreografski postupak obilježen je istovremenim multipliciranjem i trošenjem geste, što kao rezultat upozorava na besprizornost same forme koreografije. Izvođač se prepušta elegiji svog poraza, i iz tog nastaje neka nova vrsta pretjerivanja. Glazba, svojom objektificiranošću izaziva melankolični osjećaj olakšanja bez posljedice, te naizgled pruža mogućnost pounutrenja.

k . o. razvija izvaninstitucionalne modele umjetničkog rada i proizvodnje u suvremenom plesnom i izvedbenom okružju, realizirajući do danas ukupno 10 samostalnih i grupnih plesnih predstava kroz čiju produkciju surađuje s različitim individualnim umjetnicima te brojnim nezavisnim organizacijama s hrvatske i međunarodne umjetničke scene.

Jezgru grupe čine redaatelj i plesni dramaturg Saša Božić, te koreografkinje i izvođačice Željka Sančanin i Barbara Matijević. Njihovi su projekti izvođeni u Norveškoj ( Bergen-BIT Teatergarajsen ), Švedskoj (Malmo Dance Centre ), Njemačkoj ( Mex festival Dortmund, transeuropa festival, Hildesheim, Podewill, Berlin ), Sloveniji i Srbiji.

***

Hrvatska koreografska platforma

Vertigo

koreografija i izvedba : Barbara Matijević

Bloom

koreografija i izvedba: Željka Sančanin

dramaturg: Saša Božić

scenografija i kostimografija: k.o.

oblikovanje svjetla: Saša Božić

izbor glazbe: Damir Šimunović

koprodukcija: kombinirane operacije/Tijana Gojić, Berlin Kunstlerprogramm Das DAAD, ASSO Theorem

Projekt je podržan od strane Gradskog Ureda za Kulturu Grada Zagreba, a ostvaren je u sklopu Radne platforme Eksperimentalne Slobodne Scene i Kulture promjene SC-a

BorderLines je izveden na festivalima Zadar snova u Zadru i Media Mediterranea u Puli 2004, WARP-u 2004, platformi New Faces New Dances u Salzburgu 2005. i na Aerowaves-u 2006. u Londonu.

Nensi Ukrainczyk rođena je u Zagrebu 1976. Nakon završene Škole za ritmiku i ples Ane Maletić (danas Škola suvremenog plesa Ane Maletić) u Zagrebu, upisuje Salzburg Experimental Academy of Dance (SEAD) smjer koreografija. Pri završetku studija usavršava se na Tisch School for Performing Arts u New Yorku zatim kao stipendistica danceWEB-a te sudjeluje u šestmjesečnom koreografsko-istraživačkom programu ex.e.r.ce u Montpellieru, Francuska.

Tijekom i nakon studija koreografira kraće koreografske kompozicije od kojih su dvije nagrađene prvim mjestom na natjecanju mladih koreografa u Burghausenu, Njemačka.
2003. vraća se u Zagreb gdje nastavlja svoj koreografski i pedagoški rad. Jedna je od osnivačica i umjetnička voditeljica umjetničke organizacije dance_lab collective s kojim je ostvarila nekoliko projekata od kojih je ‘BorderLines’ izveden na Aerowaves festivalu u Londonu 2006 .

***

Hrvatska koreografska platforma

BorderLines

autorica koncepta i ideje: Nensi Ukrainczyk

izvođačice: Darija Doždor, Roberta Milevoj i Ana Mrak

kostimografi: Meich – Detoni de.sign

glazba: Arvo Pärt

trajanje: 30′

Ana Kreitmeyer, rođena 1977.godine u Zagrebu. Ana je plesačica i koreografkinja koja radi unutar izvedbene skupine BADco. iz Zagreba. Kao plesačica razvija se godinama provedenim s različitim pedagozima učeći plesne tehnike. Izvođačka iskustva Ana stječe kroz rad na predstavama s raznim koreografima i režiserima dok paralelno također razvija vlastitu autorsku poziciju. Surađuje kao suradnik za pokret na predstavama Thearto projekta.

Akademsko obrazovanje stječe završenim Edukacijsko – rehabilitacijskim fakultetom u Zagrebu. Pedagoško polje djelovanja uobličava vođenjem plesnih treninga i radionica (surađuje sa Zagrebačkim plesnim ansamblom, plesnim centrom Tala i plesnim studijom iz Pule).

Sandra Banić , rođena je 1976.g. Samostalna je plesna umjetnica, plesačica i koreografkinja.
Sandra je koordinatorica Eksperimentalne slobodne scene (EkS-scena) u Zagrebu i suosnivačica umjetničke organizacije koautorska inicijativa OOUR.

1997.g, dobitnica je stipendije DanceWeb plesnog festivala Sommertanzwochen u Beču.
Plesala je u brojnim predstavama domaćih i stranih koreografa. Njeni autorski radovi izvođeni su u zemlji i inozemstvu.

Diplomirala je razrednu nastavu i prirodoslovlje na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.
Pedagoško polje djelovanja uobličava vođenjem plesnih treninga za djecu osnovnoškolske dobi u Centru za kulturu i obrazovanje „Zagreb”.

***

Hrvatska koreografska platforma

Pijane šume

koreografkinje, izvođačice i scenografkinje: Ana Kreitmeyer i Sandra Banić

kostimograf: Silvio Vujičić

dramaturški savjetnik: Goran Sergej Pristaš

asistent koreografa: Nikolina Pristaš

oblikovatelj svjetla: Miljenko Bengez

”Majo, radeći jedino na vlastitoj proizvodnji u objekt koji uvijek iznova koloniziraju određene perceptivne strategije, tijelo u trajanju proizvodi onaj specifični užitak gledanja koji se sastoji u činjenici gledateljeva promatranja vlastitog promatranja. Na ovaj način događa se njegovo uključenje u vlastiti režim objektifikacije i zahvaćenost onim totalizirajućim pokretom koji pokušava zauzeti sve pozicije. Situacija u kojoj pojavljivanje onog totalitarnog u isto vrijeme funkcionira i kao realizacija projekta jedne nove zajednice, zajednice u kojoj totalitarizacija postaje jedini modus priključenja, postaje prostor artikuliranja jednog drugačijeg političkog, ali i izvedbenog diskursa.”

Koautorsku inicijativu OOUR je pokrenula grupa autora različitih umjetničkih praksi želeći istraživati limitacije vlastitih autorskih predispozicija i opozicijska trenja unutar zadanih izvedbenih koncepata. Grupa je do sada realizirala projekte Limb (2003), blackbox-the first box (2004), orangecut (2004), to be confirmed (2005), H (2006)  i Stvarajući Eve (2006) koje je prezentirala u programu mnogih kazališnih manifestacija i na gotovo svim plesnim festivalima u Hrvatskoj, te je s uspjehom gostovala u Njemačkoj i Španjolskoj. Predstava Stvarajući Eve je nastala u suradnji s kazališnim redateljem Oliverom Frljićem. OOURove produkcije su copyleft.

***

Stvarajući Eve
autori koncepta i koreografije: Selma Banich, Sandra Banić i Oliver Frljić

izvođači: Selma Banich i Sandra Banić

dramaturg: Oliver Frljić

skladatelj: Adam Semijalac

oblikovatelj svjetla: Mario Vnučec
Ostvareno uz potporu Ureda za kulturu, obrazovanje i šport grada Zagreba i Ministarstva kulture RH.
Realizirano kroz radnu platformu EkS-scene.

trajanje: 60′

Projekt ‘Nos vamos a ver’ konceptualno sažima izvedbu  u sistem koraka  plesne škole društvenih plesova, dominantnog iskaza građanske  kulture, koja ne prihvaća različitost. Koristeći  principe plesnih obrazaca, ironijski propituje dominantne socijalne forme (vjenčanja, zabave, primanja).

Kao početni motiv preuzet je problem svakodnevice: njene (dis)kontinuiranosti, trajanja i (ne) smisla. Potom se razrađeni motivi prebacuju u potpuno izmjenjene tjelesne i verbalne kontekste, u serijama odgoda, prisjećanja, imaginiranja, pa i laganja o pojedinim događajima. Plesni su koraci i iskustvo plesne škole tek okidač za dublju kazališnu meditaciju o problemu drugosti (sljepoće, no i bilo kojeg oblika drukčijosti) i bitaka koje svakodnevno vodimo sa vlastitim predrasudama, plutajući u svijetu globalnog mikronasilja…Deplasiranost prostorno-vremenskih  koordinata uzrok je izoliranim fragmentima izvedbe.

Ksenija Zec diplomirala je na Školi za balet i ritmiku u Zagrebu 1982. godine. Od završetka školovanja kontinuirano djeluje kao koreograf i autor plesnih predstava, te kao suradnik za scenski pokret  u dramskim predstavama. Zaposlena je na Akademiji dramske umjetnosti, Zagreb . Od 1993. do 1996. predavala je na dislociranom studiju glume ADU-a u Osijeku. S bivšim osječkim studentima glume osniva Neovisnu umjetničku scenu Barutana (2000. god). Također, surađuje sa Kazalištem slijepih i slabovidnih ‘Novi život’ u okviru kojeg vodi radionicu plesa i scenskog pokreta, te Teatrom Exit.
Za koreografiju ‘Isto‘ u produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla osvojila je Nagradu hrvatskog glumišta 2005.

Kazalište slijepih i slabovidnih ‘Novi život’ radom na klasičnim, dramskim, inovativnim, modernističkim, domaćim, stranim tekstovima, nudi drugačiju izvedbenu energiju, lomeći granice kazališnih predrasuda na svojim putovanjima u zemlji i inozemstvu. Od 1999. Kazalište je osnivač Međunarodnog festivala slijepih i slabovidnih: ‘BIT’, jedinstvenog festivala u svjetskim razmjerima, koji okuplja kazališne umjetnike spomenute specifičnosti.

***

Hrvatska koreografska platforma

Nos Vamos A Ver

Autorski projekt Ksenija Zec

dramaturg: Sasa Bozic

izvođači: Dajana Biondić, Maja Marjančić, Anita Matković, Živko Anočić,
Marijo Glibo, Vojin Perić

glazba: Damir Šimunović

autor scenografije i videa: Igor Pauska

kostimograf: Zdravka Ivandija

oblikovanje svjetla: Igor Pauska and Sasa Bozic

Projekt je financiran sredstvima Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Koreografkinja, autorica i plesačica, Marjana Krajač, započinje edukaciju na Školi za suvremeni ples Ane Maletić u Zagrebu te diplomira suvremeni scenski ples na Akademiji izvedbenih umjetnosti Die Etage u Berlinu. Surađivala je s Groupe Dunes u Marseilleu te nakon diplome surađuje i pleše kod brojnih koreografa u Berlinu, te radi kao docentica za koreografiju i suvremeni ples na The Akademie u Berlinu.

Njezin autorski rad povezuje prepoznatljiv koreografski rukopis sa znatiželjom istraživanja novih pristupa i koncepcijskih rješenja koreografskoga i kazališnoga medija. Od 2005. godine posvećuje se posebice istraživanju sučelja opernoga i koreografskoga materijala.

***

Viktorija Beckham ima migrenu

autorica koncepta i koreografkinja: Marjana Krajač

dramaturg: Oliver Frljić

izvođači: Larisa Lipovac, Maja Marjančić, Roberta Milevoj, Andreja Široki

izvedbena potpora: Tamara Curić, Selma Banich

video potpora: Rodion

oblikovanje svjetla: Miljenko Bengez

trajanje: 80’

Realizirano uz podršku HIPP-a, Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba, a kroz radnu platformu EkS-Scene uz potporu TALA -e i u okviru međunarodnog koreografskog laboratorija The Adventure pri festivalu Impulstanz

* organiziran je prijevoz na predstavu iz Zagreba

***

Dobro došli u Rijeku

autorski koncept & režija: Branko Žak Valenta

skladatelj: Marin Alvir

oblikovanje svjetla: Alen Vukelić

autori videa: Marin Lukanović, Kate Foley ,Jalena Germuth

realizacija videa: FILMAKTIV

koautori i izvođač: Mila Čuljak, Jelena Lopatić, Tanja Smoje, Gordana Svetopetrić, Ivana Kalc, Kate Foley, Sanda Žuvela, Ana Varšava, Karolina Šuša , Maja Dobrila , Milijana Lenta, Dean Lalević, članovi navijačke skupine Armada iz Rijeke.

glas koji najavljuje vlakove: Nina Violić

U pokušaju da nadvlada prazninu i depresiju izazvanu ogoljenošću plesne dvorane, Godder testira svoje ‘moći’ u kreativnom procesu s drugim izvođačima. U jezivoj, a ipak sportskoj atmosferi dvorane, igraju se instinktima i transforamacijama koje izaziva neugoda i praznina. Tenzija koja postoji između procesa i proizvoda, te želje da je se nadvlada, izaziva iskre nasilja, koje evolviraju u intimne trenutke i omogućuju da rad prijeđe u riskantniju fazu. Tako izgrađeni intenzitet postaje platforma za izigravanje slika ‘većih od života’, inspiriranih sjećanjem na filmske momente, a kako bi se kreirao vrlo poseban jezik izvedbe. Sve ovo nastavak je Godderinog istraživanja slika koje su možda otuđujuće, strane i daleke našoj precepciji i nama samima, te ispitivanja kako se naša individualnost nosi s tim novim izvanjskim identitetima tijekom izvedbe, istovremeno ih identificirajući i odbacujući.

Yasmeen Godder je rođena u Jeruzalemu, a s obitelji se preselila u New York kad joj je bilo 11 godina. Tamo je završila je High School of the Performing Arts i diplomirala na Tisch School of the Arts. Od 1999. živi u Tel Avivu i radi s vlastitom trupom. Njezine kreacije redovito su na programima festivala u Suzanne Dellal Dance Centru u Tel Avivu, te brojnim prestižnim lokacijama diljem svijeta uključujući Rusiju, Njemačku, Englesku, Mađarsku, Francsuku, Dansku, italiju, Švedsku, Japan, Koreju i SAD.

***

I’m Mean, I Am

koreografkinja: Yasmeen Godder

izvođači i koautori: Yasmeen Godder, Eran Shanny, Maya Weinberg, Dana Yahalomi

skladatelj: Keiji Haino

dramaturg: Itzik Giuli

scenograf: Oren Sagiv

kostimograf: Maayan Goldman

oblikovatelj svjetla: Avi-Yona Bueno (Bambi)

maskerka: Alona Rodeh

Naslov predstave, P.I. (Pays) ou Présentations Intimes, (Intimni krajolici ili prezentacije) ujedno prenosi i njezin umjetnički kut gledanja: istraživanje intimnosti. Kombinacija tradicionalne i elektronske glazbe, mješavina plesnig formi, razmjena… Koreografija uranja u odnos solo plesačice i triju glazbenika. Kreativni proces izvire iz  interakcije sudionika, koje se potiče da nadiđu vlastite umjetničke vještine kako bi iskušali nove forme istovremeno zadržavajući vlastitu specifičnost i autentičnost.

Rođena u Toulonu, u obitelji porijeklom iz Benina, Julie Dossavi je odrasla jednoj drugoj luci, onoj u Brestu, gdje se i obrazovala u jazz danceu. 1990. diplomirala je tjelesni odgoj i ples, nakon čega je primljena u Centre National de Danse Contemporaine d’Angers, gdje se pridružila trupi Jean-Françoisa Durourea.

1992. bila je plesačica, asistent i trener ceremonije otvaranja Olimpijskih igara u Albertvilleu, a koje je režirao Philippe Decouflé, a godinu dana kasnije kreirala je svoj prvi koreografski solo. 1995. sa svojim je poslovnim i privatnim partnerom Gérardom Gourdotom pokrenula trupu Les Géographes, a 2003. i vlastitu trupu s bazom u Poitiersu.

Kao koreografkinja radila je u Cairo Operi, Kamerunu, Londonu, Marrakechu, Bangui i Čadu, a njezine su koreografije izvođene na festivalima u Châteauvallonu, Montpellieru i Paris Quartier d’été.

***

P.I. (Pays) Ou Presentation Intimes

koreografkinja i izvođačica: Julie Dossavi

glas: Papa Gédéon Diarra

električni bass, računalo: Allan Houdayer

udaraljke: Yvan Talbot

oblikovanje svjetla: Sylvain Bresson

kostimografkinja: Valérie Saïd

oblikovanje zvuka: David Godard

trajanje: 57’